Početna strana O udruženju > Novosti > Slobodna zona

Slobodna zona u srednjim školama



maj, 2007 Beograd

Slobodna zona u našim školama?

Zvuči privlačno i za profesore i za učenike! Kulturni centar REX učinio je korak u tom smeru predlažući film kao dodatno nastavno sredstvo za predmet Građansko vaspitanje. Nije isto prikazivati filmove festivalskoj publici, publici u Kulturnom centru REX i prikazivati ih u školama, pa još u nastavi. Zbog toga ni izbor filmova koji smo ponudili srednjim školama nije isti kao u ostalim segmentima Slobodne zone.

Filmovi namenjeni profesorima Građanskog vaspitanja i učenicima koji taj predmet pohađaju prilagođeni su trajanju školskog časa, uzrastu gledalaca i temama koje obrađuje predmet Građansko vaspitanje. Imajući u vidu da je film novo nastavno sredstvo u nastavi kod nas, pripremili smo i priručnik za profesore koji bi trebalo da im olakša rad, uvede dodatne teme za razgovor, predloži moguće metode za rad u učionici.

Slobodna zoan u školamaFilmove koje vam nudimo, odabrala je grupa od 20 profesora Građanskog vaspitanja srednjih škola u Beogradu, praveći na taj način finalni izbor od filmova koje je predložio selektor Slobodne zone Marko Popović.

Dokumentarni film je vizuelni dokument. Njegova autentičnost je najveći kvalitet. On, duži ili kraći, svejedno, nezamenjivo je svedočanstvo o vremenu, ljudima, događanjima - kako sadašnjim, tako i prošlim. On je visokoupotrebljiv u savremenoj nastavi i trebalo bi da je njen nezamenjiv deo. Samim tim što su nove generacije one generacije koje rastu uz ekran, najpre TV, pa, zatim, i kompjuterski, slika im je bliža od reči ili u njihovoj svesti postaje od malih nogu deo svakodnevice. Slika, naročito elektronska, koja je prisutna u svim domovima, brža je od reči a brzina je odlika savremene civilizacije u kojoj ne samo da živimo nego treba da budemo i uspešni. 

Da bi obrazovanje bilo delatnije, umnogome može pomoci film kao nastavno sredstvo. Uz to, film je sve lakše prikazivati; nije neophodan bioskop, jer tu je, pored kompjuterskog ekrana (DVX) i DVD tehnika. Nije ni sasvim obavezno praviti nastavne (namenske) filmove jer u procesu aktivne nastave svaki film može dobiti obrazovno svojstvo i svaki se može upotrebiti u nastavi samo ako učitelj, nastavnik, profesor pokaže dovoljno invetivnosti i razigranosti i ako ih prenese na svoje učenike. U pristupu dokumentarnom filmu ovo je čak i neophodno da bi se često precizna, jasna i tačno izražena materija raslojila, razigrala i objasnila, te tako i bolje upamtila. Proces "igre razjašnjavanja", pa tako i saznavanja, neophodan je u savremenoj nastavi, a film mozda pruža najkonkretniji podsticaj za to. Dokumentarni je čak pravi izazov da se njegova konkretnost domašta, razjasni i poređa u fiočice našeg znanja.

Dokumentarac naprosto izaziva na razgovor, komentar, pojašnjavanja, suprostavljena mišljenja. Njegova konkretnost je pravi izazov. Ne treba zanemariti ni emotivnu ravan u kojoj on, kao i svaki drugi film, deluje. Valja uvek prodiskutovati i ovu dimenziju. Najgore je zaustaviti se samo na činjenicama, samo njih pamtiti ili "preslikati" u memoriju određene slike. Ovo vodi razvijanju reproduktivnog nastavnog procesa a želja savremene nastave je, pre svega, razvijanje kreativnosti, individualnog i specifičnog talenta svakog pojedinca da uočava, kombinuje i preslažući nagomilano iskustvo kreira nešto novo.

Zanimljiv je jos i element "pakta saznavanja" koji se može razviti izmedju učenika i učitelja, jer često i jedini i drugi podjednako uče iz filma. Tako se stvara odnos ravnopravnosti učenika i nastavnika skoro nezamisliv u dosada poznatom procesu učenja, odnos bliskosti i prozimanja u učenju, što je apsolutno novina u nastavi.

Uostalom, u eri vladavine medija koji vrebaju na svakom koraku, preskočiti film u nastavi je sigurno gubitak u koracima. (Vizuelni) Mediji obezbeđuju najbrži moguci pristup znanju, a analiza ponuđenog, kritičko promišljanje i evaluacija određenog u osnovi je komunikacije u najrazličitijim formama.

Koliko puta smo čitali i pamtili podatke, činjenice, odrednice, definicije, maksime i vadili ih iz svojih "fiočica znanja" kad nam zatrebaju? Da li mozak može da primi više ovoga istog u slikama, da li može da zipuje i kako kasnije koristi nagomilano znanje u slikama tek nam predstoji da otkrijemo. No, izazov je već tu, nudi nam se na svakom koraku. Pa zasto se ne okušati - pitanje je sad ili već više od 100 godina koliko je film prisutan u našem civilizacijskom krugu. šta čekamo ili zašto toliko dugo čekamo? 

Profesori Građanskog vaspitanja iz srednjih škola iz Srbije koji su učestvovali u pripremi projekta, izboru filmova i prvoj radionici za profesore, odrzanoj u Nišu, marta 2007.



Udruženje za razvoj građanskog vaspitanja i obrazovanja za demokratiju,
Karadjordjeva 23/8, 11000 Beograd, Srbija
Tel: 062 / 263 657